|
|
| srpanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj život....crno na bijelom =)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Zovem se Ivana
Imam 16 godina
Rođena sam 11.6.
Volim
plesati, kino,
dobre filmove, frendice
i frendove, skateboard,
role, MP4, chada (tree hill)
Ne volim
umišljene ljude,
učiti, školu, štrebere,
zmije, i sve ostalo što gmiže,
novac, pohlepu...
Moji frendovi:
Ana- najbolja cura na
svijetu, voli sve što i ja,
super se slažemo
Maja- upoznala sam je
ove godine i već smo
si the best
Stela- otkačena cura
koja mrzi pizzu, ne vjerujete
ali istina je
Krešo- zakon tip, voli break dance
i zbog toga smo si tako dobri
Mario- najcool dečko kojeg
sam ikad upoznala i lud je za
jednom curom...
Stephan- obožava aute i
jedva čeka da položi vozački
Marko- E bez njega tulum nije
tulum, gdje god je on tu je i
zabava
I ostali: Katarina, Vanessa,
Mateja, Dora, Petra, Igor,
Svjetlana, Boris, Karlo,
Dina, Karla, Matija...
Možda nisam smjela to napraviti, možda sam ipak trebala reći da mi je žao i da želim pokušati ponovo………previše je pitanja sada, pitanja na koja nema odgovora i ta pitanja ostaju u magli negdje iza…u mraku, izgubljena….To je sada gotovo…no da li je stvarno gotovo zauvijek??? Da li me itko razumije, da li itko shvaća, žele li shvatiti…žele li razumjeti, pa ja sam samo dijete…hm..dijete?…Kad bi netko mogao vratiti vrijeme, možda stvari ne bi bile iste, možda bi… tko zna…da li postoji netko komu je stalo, postoji li netko tko nas uistinu voli, tko nas nikad ne bi napustio… ja sam vjerovala u njega, možda griješim, ali ako nekoga voliš ne ostavljaš ga tako lako…boriš se za njega do zadnjeg daha…zadnje kapljice krvi… i ti bi to učinila, stvarno? za njega? …ja bih…znam da bih…no da li bi on to učinio isto za mene…ja sam mislila da bi…stvarno sam mu vjerovala. Ali sada, vjerujem li mu sada???
Ostaje pitanje..ali kako vjerovati osobi koja vas je toliko puta razočarala, ostavila na cjedilu, kako mu vjerovati opet??? Zaslužuje li on to??? Ne znam, dolazi vrijeme kad čovjek treba donijeti odluku, i kad ne smije pogriješiti, ne po stoti put, ne ovaj put.
Možda bih mu trebala pružiti još jednu šansu, samo još jednu šansu…
I vratila sam se opt...očito ne mogu bez bloga...možda stvarno trebam nešto gdje sve mogu napisati...a pošto sam lijena voditi dnevnik, opet ću pisati na ovaj blog.....
Kao što sam već u naslovu napisala...izgubila sam ga...
Ne znam da li bi manje patila kad bi jednostavno zaboravila, kad bih ga samo pustila da ode... Da na njegovo pitanje: Voliš li me još? ne odgovorim.... možda je tako i trebalo biti, možda bih ga jednostavno mogla zaboraviti i nastaviti živjeti kao i prije... nije nam suđeno i to je sve
